Počelo suđenje ubici trudne muslimanke u Njemačkoj
Zbog ubistva trudnice, mlade muslimanke Marwe El-Sherbini, jučer je počelo suđenje 29-godišnjem njemačkom državljaninu. Suđenje je počelo u istoj sudnici u kojoj je ubica prije nepunih četiri mjeseca ubio trudnicu.
Ocijenjeno je kao visokorizično zbog čega su pojačane mjere sigurnosti, a strahuje se od moguće osvete porodice ubijene djevojke.
Naime, bezazlena prepirka na jednom dječjem igralištu u Dresdenu završila je tragedijom. Žrtva je zamolila 29-godišnjaka da svoje dijete skine s ljuljačke kako bi se njezin sin također mogao igrati, nakon čega je optuženi izvrijeđao na vjerskoj i etničkoj osnovi. Žena je nakon toga slučaj prijavila policiji te pokrenula sudski postupak protiv njega. Ponovo su se sreli tek 1. jula u sudnici.
Nakon što je završila svoje svjedočenje, optuženi muškarac izvukao je nož i izbo mladu trudnicu zadavši joj 18 uboda pred očima njezina trogodišnjeg sina, sudije i drugih svjedoka. Sudija koji trenutačno vodi postupak protiv okrivljenog utvrdio je da je jedini motiv ovoga monstruoznog čina mržnja prema neevropljanima i muslimanima.
Vijest o ubistvu mlade trudnice, čiji je suprug na dan njezina ubistva trebao obraniti doktorsku disertaciju na dresdenskom univerzitetu, izazvala je burne reakcije u islamskim zemljama, naročito u Egiptu odakle potiče porodica. Tamošnji mediji kritikuju njemačke vlasti da nisu dovoljno učinile kako bi zaštitile muslimane od ovakvih napada.
Na suđenju za ubistvo bit će i egipatski veleposlanik u Berlinu i jedan stručni advokatski tim koji će također tužiti ubicu.
(24sata.info)
visitors counter
pouke
Reci :
Bismillah ( U ime Allaha) - kad nesto radis
Reci :
Es-selamu `alejkum ( Neka je mir i spas Boziji s vama) - kad sretnes muslimana
Reci :
Ve `alejkumu-s-selam ( I s vama mir i spas Boziji) - u odgovoru
Reci :
InsaAllah ( Ako Allah hoce) - kada se nadas da nesto ucinis
Reci :
Subhanallah ( Slava Allahu ) da pohvalis nekoga
Reci :
MasaAllah (Sto Allah hoce) - kad se divis i cudis
Reci :
Fi emanillah ( U Allahovoj zastiti) - kad nekog ispracas
Reci :
Dzezakellahu hajren ( Allah ti dao sve najbolje) kad zahvaljujes nekome
Reci :
Tevekkeltu `alellah ( Oslanjam se na Allaha) - kad rjesavas problem
Reci :
La ilahe illellah ( Nema Boga osim Allaha) - kad ustanes ujutro
Reci :
Elhamdu lillah ( Hvala Allahu) - kad kihnes
Reci :
Jerhamukellah ( Allah ti se smilovao) - kad cujes da neko kihne
Reci :
Amin ( Primi, Boze, nasu molbu) - kad prisustvujes ucenju dove
Reci :
Ja Allah ( O Allahu) - kad si u bolu i nevolji
Reci :
Estagfirullah ( Oprosti mi Boze) - kad se kajes za lose djelo
Reci :
Ne`uzu billah ( Mi trazimo zastitu od Allaha) - da pokazes da ti je nesto odvratno
Reci :
Inna lillahi ( Mi pripadamo Allahu) - kad cujes za smrt nekog muslimana
Izgubljeni novčanik
Mustafa, velik i bogat trgovac, poznat je po iskrenosti i poštenju među ljudima. Zato mu mnogi ljudi vjeruju, i sarađuju s njim, sigurni u kvalitetu robe koju prodaje. Bio je vrlo omiljen i broj njegovih mušterija sve se više povećavao. I njegovo je bogatstvo stoga naraslo. Kupio je veliki trgovački brod kako bi mogao nabavljati najkvalitetniju i skupocjeniju robu iz različitih krajeva Indije i Kine, i drugih zemalja bogatih mirodijama, svilom i parfemima.Došlo je vrijeme za hadžiluk i mujezin je to oglasio, kako bi se ljudi pravovremeno pripremili za obavezu koju je Allah propisao svim muslimanima. Taj poziv čuo je i Mustafa i poželio krenuti na put. Rekao je sam sebi: "To mi je obaveza prema Allahu, jer sam imućan i moram se odazvati Allahovom pozivu!"Allah, dž.š., rekao je: "Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti!" (Ali 'Imran, 97)
ODLAZAK NA HADŽDŽ
Mustafa se pripremio za put i pošao je, uz Allahovu pomoć, s karavanom na hadždž.I karavan je krenuo prema časnoj Mekki. Na putu zastajao je na više mjesta kako bi se vjernici odmorili i obavili neke potrebe. Prenoćili su na nekoliko mjesta, sve dok karavan nije stigao u grad svjetlosti, Medinu (El-Medinetu-l-munevvere). S njima je bio i Mustafa. Nakon kratkog odmora u gradu, Mustafa je htio nabaviti neke stvari koje su mu potrebne. Kad je gurnuo ruku u džep, da bi izvadio novčanik, novčanika nije bilo. Trazio ga je medju svojim stvarima i zaprepastio se kad ga ni tamo nije našao. Na svoju nesreću, postao je siguran da je izgubio novčanik i s njime sav novac koji je ponio na put. A bilo je u novčaniku tri tisuće dinara, što je bila velika svota. Taj bi mu novac bio dovoljan da pokrije troškove puta za hadžhž i još bi mu puno ostalo, što je namjeravao pokloniti sirotinji u časnoj Meki.
Šta sada da radi? Izgubio je svu potrebnu imovinu!
Mustafa je razmišljao kako mu se to moglo dogoditi, ali se nije žalostio i nije se pokolebao u namjeri da dovrši svoju obavezu. Pomirio se s tim, rekavši da je to sudbina koju mu je odredio Allah. On je ipak bogat, ima bogatstvo koje vrijedi tisuće dinara, pa moze posuditi od svojih prijatelja, koji su se nazli na putu s njim. Kad bude obavio hadžhž i vratio se kući, vratit će im posuđeni novac. Zatražio je da mu posude nešto novca i svi su bili spremni učiniti mu uslugu, jer su ga cijenili, pa su sakupili koliko je tražio. Završio je svoju obavezu hadžhž i poklonio nešto novca sirotinji, onako kako je u početku puta namjeravao, te se vratio u svoj grad. Bio je radostan i zadovoljan što mu je Allah, dz.z., pružio takvu priliku da ispuni časnu dužnost. Ubrzo je vratio dug ljudima od kojih je posudio novac, srdačno im zahvalivši.
JEDNA ZA DROGOM, NEVOLJE SU SNAŠLE MUSTAFU
Prolazili su dani, a Mustafa je i dalje bio veliki trgovac, koji je uživao dobar glas i ugled. Živio je u blagostanju jer mu je pružen bogat imetak i Allah mu je omogućio da njega i njegovu djecu prate sreća i zdravlje. Uvijek je slavio i hvalio Allaha za blagodati što mu ih je dao. Nikad nije zaboravio da uči svoju djecu da budu dobri i uzorni vjernici, da se besprijekorno ponašaju i da zahvaljuju Allahu i traže Njegov oprost, u osami i javno.Imao je Mustafa dva mala sina, i kćer koja je još bila dojenče. On ih je hranio, odgajao i bdio nad njima. Naučio ih je pristojnom ponašanju i da poštuju svoje roditelje.
Jednog dana, kad je Mustafa sjedio za stolom i ručao sa svojom ženom i djecom, pokuca neko na vrata njegove kuće. Jedan od Mustafinih sinova ode otvoriti vrata. To je bio sluga, Hasan, koji je tražio gospodara radi nečega veoma važnog. Mustafa se digne od stola i upita: "Šta je to toliko važno zbog čega me uznemiravaš?"Sluga je jedno vrijeme šutio kao nijem, sav uzbudjen i blijed, te se tresao od straha. Mustafa ga još jednom upita: "Izusti nešto, čega se bojiš? Držiš me u nedoumici!" Hasan odgovori: "Gospodaru, vaš brod potonuo je na povratku iz Indije, sa svom robom na njemu!"Mustafa je malo pognuo glavu zbog te bolne vijesti, pa je samo rekao: "Nema izlaza ni pomoći bez Svevišnjeg Allaha! Vrati se lijepo nazad u dućan. To je Božija volja i ništa ne moze promijeniti moju sudbinu koju je odredio Allah."Mustafa je ušao u svoju kuću i vratio se za stol da dovrši ručak sa svojom ženom i djecom. Nije se žalostio ni jadikovao, već je prepustio svoju sudbinu Božijoj volji, iako je taj brod činio tri četvrtine njegovog imetka. Vratio se svom poslu, pun elana i volje, s odlučnošću da vrati što prije svoje izgubljeno bogatstvo.
Nakon nekoliko dana, pogodila ga je kobna vijest o pogibiji njegovih sinova. Srušio se na njih stari zid, pa su umrli pod ruševinama, iako su ih ljudi nastojali izvući žive.Otac ih je oplakivao i žalio za njima, ali uskoro se pribrao, jer je znao da mora strpljivo podnositi sve nedaće, te je molio Allaha da mu oprosti a njih prihvati u Svoje okrilje.Njegovu bol i tugu ublažila je pomisao da su njegovi sinovi bili dobri i posluzni svojim roditeljima. Prepustio je potpuno svoju sudbinu Allahu, dz.z., jer On štiti koga hoće.
Mustafa je ostao sa svojom ženom i malom kćeri. Medjutim, njegov posao više nije tekao glatko kao prije i njegova zarada postajala je sve manja. Morao je prodati svoju veliku kuću i kupiti manju, skromniju. Dućan više nije bio pun skupocjene robe, pa se i broj kupaca sve više smanjivao. Sluge su ga napuštale tražeći bogatije gospodare. I Mustafin je ugled splasnuo, tako da je na kraju morao napustiti svoj grad, jer ga je bilo stid gledati ljudima u oči. Postao je slikovit primjer bogatog čovjeka koji se naglo srozao i postao siromah. Nakon raskoši i prelijepih odijela, sada nosi samo dronjke. Imao je nekada oko sebe sluge i znao često pomagati sirotinji, a sada je jedva životario.
Čvrsto je odlucio napustiti svoj grad, a možda će Allah, dž.š., promijeniti uskoro njegovo finansijsko stanje nabolje. Možda promjena donosi sreću. O tome je razgovarao sa suprugom, pa je ona pristala na to i ohrabrila ga da tako učini. Ni ona nije mogla više podnositi zlobne poglede i ogovaranja zluradih žena, što je nakon silnog bogatstva ostala bez ičega i što je njihovu obitelj napustila sreća. Trpjela je podsmijehe i nastojala, unatoc svemu, poduprijeti supruga u njegovoj nevolji i nagovoriti ga da ne napusti svoj grad. Medjutim, sada je stanje postalo nesnosno i odlucili su zajedno napustiti svoje dosadašnje prebivalište i potražiti bolju zaradu i sretniji život.
ODLAZAK
Mustafina je strpljiva supruga pripremila malo hrane i što je bilo potrebno za put. On je gledao tužno svoj grad kroz maleni prozor, prisjećajući se svojih sretnih dana. Čuo je, kao kroz san, svoju suprugu kako mu dovikuje da je sve pripremila za put. Uzeo je malu u ruke i nježno je zagrlio, a u očima su mu se pojavila suze, koje je pokušao sakriti od supruge. Njegova je žena uzela ono malo hrane za put. Bila je dobra, strpljiva i poslušna supruga. Nekad je bila bogata, ali uvijek prema svakom uljudna. Kad su osiromašili, mirno je prihvatila sudbinu koju im je namijenio Allah, dž.š. Ostala je i u ovim teškim trenucima uz svog muža i zajedno se s njima odupirala nevolji. A sada odlazi s njim u nepoznato, iako je bila u devetom mjesecu trudnoće i porođaj je mogao slijediti za koji dan.Putem su se Mustafa i njegova žena odmarali i kupili neke potrepštine u selu kroz koje su prolazili. Nakon teškog i dugotrajnog puta, stigli su do jednog velikog grada, kamo su i nakanili doći. Neposredno prije ulaska u grad, požali se njegova žena na bolove. Čini se, došao je trenutak porođaja. Mustafa je našao neku staru napuštenu kuću na kraju grada, bez vrata i krova, i tu se smjestiše. On je zatim pohitao u grad da kupi nešto hrane, a već se spuštala noć. Došao je u grad, ali nije ništa uspio kupiti, jer je već sve bilo zatvoreno, pa i restorani. Obilazio je ulicama grada i srce mu je molilo Allaha ne bi li ipak naišao na koji otvoren restoran. Na kraju je našao jedan i srce mu zaigra od sreće.
KRAJ NEVOLJAMA
Mustafa je u restoranu kupio mlijeka i ulja. Prodavac ga je upitao: "Gdje ti je ćup?" Mustafa je odgovorio: "Ja sam stranac i nemam ćupa." "Onda plati kauciju za ćup!" Mustafa se rastuži i upita ga koliko traži. "Pet dirhema!" -odgovori prodavac. Mustafa zanijemi. A prodavac će: "Sta je s tobom čovječe?" Mustafa: "Nemam, imam samo jedan dirhem! Dajte mi, a ja vam obećavam da ću ga vratiti!"
Dobri prodavač shvaćao je šta je siromaštvo i Mustafina potreba, te se smilovao, napunio mu ćup mlijekom i nalio nad njim ulje. Dao ga je Mustafi, s riječima: "Ne zaboravi da mi ujutro vratiš!" Mustafa mu zahvali i obeća da će vratiti ćup bez zakašnjenja. Uzme u ruke ćup te, veseo i radostan krene, zaboravivši na trenutak svoje probleme. Ucinilo mu se kao da je nosio skupocjen dar svojoj ženi. Čekat će je ukusna hrana nakon bolnog porođaja. Shvati da je ona na kraju grada u ruševnoj, napuštenoj kući i uhvati ga odjednom strah da joj se nije nešto kod porođaja dogodilo, možda joj je trebala pomoć. Ubrzao je korake prolazeći mracnim gradskim ulicama, gdje se nije moglo vidjeti kuda čovjek hoda. Nije viče nigdje bilo prolaznika. Ljudi su otišli svojim kućama da se odmore nakon napornog dana.
Kako je Mustafa sve brze koračao, spotakne se odjednom i padne, a ćup s mlijekom izleti mu iz ruku i razbije se u komadiće. Popipao je Mustafa rukom oko sebe, ne bili našao ćup, ali napipao je samo mokre komadiće razbijenog ćupa. Mustafa je sjedio na putu pokraj komadića razbijenog ćupa, neopisivo nesretan. Pred njegovim su se očima redale slike iz njegovog života - raskoš, bogatstvo, a sada jad, bijeda, brige i tuge. Ma koliko bio strpljiv, to više nije mogao podnijeti. Otvorio je Allahu svoje slomljeno srce i ispraznio svu tugu u gorkom plaču. Plakao je i rikao tako glasno kako još od djetinjstva nije plakao. Njegov je plač, u tišini noći, dopro do bliskih kuća. Jedan je čovjek otvorio prozor, trudeći se da kroz mrak vidi ko to plače, te dovikne: "Šta ti je, čovječe? Zašto plačeš?" Mustafa okrene glavu prema prozoru i odgovori: "Pao mi je ćup s mlijekom i razbio se!" Čovjek s prozora reče: "O Bože, pa zar odrastao čovjek kao vi, plače što mu je pao ćup s mlijekom; pa zar ste sluga tako škrtog gospodara? Šta je s ljudima ovih dana? Ometaju ljude i dižu ih iz sna zbog par dirhema!" Potom je zalupio prozor. Mustafa reče: "Neka ti Bog oprosti!" Odmah je skrenuo pogled na krhotine ćupa i na tlo, mokro od razlivenog mlijeka i sjetio se svoje žene, koja će roditi, a neće imati šta jesti. Život je bio crn u njegovim očima, a osobito kad je pomislio da se njegovoj ženi nešto loše dogodilo. Mozda je već mrtva, a možda je i njegova mala djevojčica umrla s njom.
Odjednom brizne u plač na sav glas, da nema ni prebijene pare, otkud će nabaviti hranu?! Ponovo onaj čovjek otvori prozor i ukori ga: "Pa zaboga, ućuti čovječe! Zašto nam smetaš? Pusti nas da spavamo i idi! Ljudima se dogadjaju puno gore stvari, pa ne zapomazu niti plaču!" Mustafa na to reče: "Neka ti Allah oprosti! Ja sam prije deset godina izgubio novcanik sa tri hiljade dinara, pa, Allaha mi, ni suzu nisam ispustio niti sam tugovao, jer sam bio bogat! Sada, vidiš, plačem zbog nekoliko dirhema, jer ništa više nemam!" A čovjek upita: "Šta si izgubio?" A Mustafa: "Novčanik sa tri hiljade dinara!" čovjek: "Allaha ti, opiši mi ga!" Mustafa: "Zar me još i ismijavaš? Pusti me, šta imam od toga ako ti ga opišem?" čovjek: "Allaha ti, opisi mi ga, mislim ozbiljno i ne šalim se!" Mustafa je zaćutio i reče u sebi: "Nema izlaza, ni pomoći, ni snage bez Svevišnjeg Allaha, pa ja sam u ovoj bezizlaznoj situaciji, a ovaj čovjek traži da mu opišem novčanik koji sam igubio prije deset godina. Pa on se hoće zabavljati!"
Odjednom iz kuće, s čijeg je prozora čovjek razgovarao sa Mustafom, izadje taj isti čovjek i uputi se prema Mustafi, uhvati ga za ruku i reče ponovo: "Opisi mi izgubljeni novčanik' Mustafa odgovori: "Reći ću ti, kako bi me konačno pustio - to je crni novcanik, šivan crvenim koncem i sastoji se od tri dzepića; u svakom je bilo po hiljadu dinara. Jesi li sad zadovoljan? Pusti me, Allah ti se smilovao!"
Čovjek upita: "Kome si nosio hranu?" Mustafa: "Svojoj ženi, koju sam ostavio u napuštenoj kući pri porođaju, a možda je sad već i rodila, a nema joj ko pomoći!" čovjek: "Ti i tvoja žena bit ćete moji gosti! Hajdemo do nje da je dovedemo!"
Mustafa je bio sretan zbog iznenadne plemenitosti ovog čovjeka. Požurili su zajedno da dovedu ženu i njenu kćer. Našli su je i doveli, a žena još nije rodila. Dao im je sobu i tražio od svoje žene da se pobrine za Mustafinu ženu.Usred noći, Mustafina žena je rodila sina. Mustafa je bio sretan i zahvalio se Allahu, dz.z.
RADOST
Ujutro je domaćin donio Mustafi doručak i, dok su jeli, zapoceo je razgovor. Zapita domaćin Mustafu: "Čime se baviš?" Mustafa reče: "Bio sam trgovac i znam taj posao, ali sada sam siromašan čovjek, kao što vidite, i nemam čime trgovati. Ovamo sam došao tražiti posao, možda kod nekog drugog trgovca."
Domaćin kaza: "Šta misliš, da sudjeluješ sa mnom u jednom malom trgovačkom pothvatu? Dat ću ti sada sto dinara kako bi mogao početi, potom ćemo podijeliti zaradu!" Mustafa se veselio tom prijedlogu i velikodušnosti toga čovjeka.Uzeo je tih sto dinara i pošao na pazar. Tamo je kupio neku robu, jednom je prodao i zaradio nešto. I tako svaki dan je Mustafa radio i zaradjivao. Nakon nekoliko dana, vratio se svom domaćinu i novom prijatelju i rekao: "Trgovao sam i zaradio pedeset dinara; vama od toga pola!" covjek mu rece: "Dodaj ovu zaradu glavnici i s tim trguj, kako bi još više zaradio!"
Vratio se Mustafa pazaru, pun volje za rad. Napustio ga je strah od neimaštine, te više nije gledao crno na život. Allah daje i Allah zabranjuje. Allah ga je spasio od siromaštva kad mu je bilo najteže, zato sada radi neumorno, i svoj jezik i srce koristi da stalno slavi i hvali Allaha, dž.š.
Znao je iskazati duboku zahvalnost i svom domaćinu za ukazanu pomoć. Vratio se kad je isteklo nekoliko sedmica i dao mu pola zarade.
Čovjek reče Mustafi: Prijatelju, hoću ti reći sada nešto, nakon što si uspio i vratio mir i spokoj svome srcu."Mustafa zapita: "Šta hoćeš, brate, da kažeš?" čovjek reče: "Sjećaš li se da si izgubio novčanik?" "Da, sjećam se, to nikad neću zaboraviti!"čovjek: "Pitao sam te da mi opišeš novčanik i ti si to učinio."Mustafa: "Da, to sam učinio one noči kad sam plakao!"Čovjek pruži ruku prema sanduku ukrašenom sedefom: "Je li ovo tvoj novcanik?"Mustafa je teško uzdahnuo i gotovo mu je duša izazla kad je ugledao svoj novčanik. Pao je u nesvijest od uzbudjenja i goleme radosti. Kad je došao sebi, reče čovjeku: Za ime Boga, recite mi otkud vam on?" čovjek: "Našao sam ga prije deset godina na putu na hadžhž. Dao sam jednom čovjeku da naglas viče ko je izgubio novčanik, ali niko se nije odazvao, pa sam ga čuvao i molio Allaha, dž.š., da mi pomogne ne bi li se mozda pojavio njegov vlasnik. Ja ne volim jesti haram. Hvala Allahu, dž.š., koji te je poslao u ovaj grad kako bih ti mogao vratiti novčanik onda kad ti je novac najpotrebniji! To je halal zaradjeni novac. Uzmi svoj novčanik i novac koji si nedavno zaradio, jer ja sam ti dao sto dinara iz tvoga novčanika!"Mustafa je zahvalio čovjeku za sve što je učinio i zamolio Allaha, dž.š., da mu još više pomogne za njegovo poštenje i plemenitost.Život se ponovo probudio u Mustafi i njegovoj porodici, nakon što mu je prijetila potpuna propast: "Muslimanski svijet još je pun dobra i poštenja, kad ima takvih kao što ste vi. Allah iskušava svoja stvorenja. Kao da vam je Allah dao u amanet ovaj novac kako bi mi ga vratio kad mi bude najpotrebniji."
Potom je citirao iz Časnog Kur'ana:
"I koji o povjerenim amanetima i obavezama svojim brinu. I koji molitve svoje na vrijeme obavljaju - oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti; oni će u njemu vječno boraviti."
„ Čudim se trojici: onom ko traži dunjajluk, a smrt mu je za petama, onom ko gradi dvorce, a kabur mu je stanište i onom ko se previše smije, a Džehennem je ispred njega! Čovječe, nezasit si sa velikim , a nezadovoljan si sa malim. Svoj imetak sakupljaš onom ko te neće pohvaliti i daješ ga onom ko te neće opravdati. Ti si rob svog stomaka i strasti, a stomak ćeš zasititi tek kad uđeš u kabur, i ti ćes vidjeti, čovječe, da će imetak što sakupljaš tuđi postati!“
„Nema koristi od znanja koje te prati u slasti, a iznevjerava u teškoćama.“
LUKMANOVI SAVJETI SINU
Mi smo Lukmanu mudrost darovali: „ Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan - pa Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.“ Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga : „ O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.“ Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi , a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljuma svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. „ O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji , Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući. O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra dijela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeran, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!“ ( Kur'an, XXXI: 12-19 )
DESET SAVJETA ZA USPJEH U PRAKTIČNOM ŽIVOTU
1.Nastoj razumjeti sebe
2.Vježvaj sebe da možeš pravilno i skladno razmišljati
3.Prilazi praktičnom životu sa optimizmom i vedrinom
4.Participiraj s ljudima u njihovim osjećajima
5.Nemoj biti umišljen i ohol
6.Nemoj očajavati zbog poraza, nego ,neka ti on bude pouka u životu
7.Neka ti dan ulaska u praktični život bude početakdugog i teškog učenja
